ISTINITA PRIČA-POTICAJ ZA PETICIJU PROTIV OPASNIH PASMINA U RH; Čuvajte djecu i pse!!! Parkovima hodaju nabildani tipovi s american staffordshire terrierima psima koji kolju bez razloga

Danas sam vrlo osobno doživjela nešto o čemu sam samo gledala u filmovima, o čemu sam samo čitala strašne naslove u novinama, o čemu sam samo naslućivala da se događa u nekom drugom gradu, u nekom drugom parku, u nekoj drugoj državi...

Pričala sam s frendicom na mobitel i šetala svoju malu ljubimicu- kujicu Astru. Odjednom je prema Astri luđački trčao ogroman crno-bijeli pas american staffordshire terrier. Kako sam izrazito emotivna i intuitivna osoba osjetila sam da nešto s tim psom koji tako trči nije u redu. Prijateljici sam rekla da pričeka malo na liniji...U mojoj glavi je već bio najgori mogući scenarij---vidjela sam kako je "skinuo glavu" mojoj mezimici. No, na svu sreću, to se nije dogodilo. "Crno-bijelo tele oštrih zubi i široke čeljusti" koje bi trebalo zakonom zabraniti ili bar držati sa brnjicom, ju je mimoišao, njegov cilj nije bila moja Astra, već je bio žuti stafford ili pitbull s kojim se igrao i divljački naganjao po dječjem parku bez nazora gazde... Izgledalo je to sve kao igra grubih pasa na prostoru gdje im nije mjesto. Sjela sam na klupu malo izvan tog parka samo da se smirim i da završim razgovor na mobitel, jer mi je bilo nezgodno hodati, a još sam i na štaki od nedavne ozljede. Igra tih opasnih pasa po dječjem parku nije prestajala. Njihove gazde? Uhhhhh...Tipični vlasnici takvih pasmina-- svi izgledaju vrlo slično--- Nabildani dečki -jedan u 20-tim, drugi u 30-tim godinama, napuhano i prepotentno hodaju kvartom kao da ga i posjeduju, jedan od njih je i nalik na narko-dilera...Pa da!!!- Možda i posjeduju ovaj kvart. Ironično sam pomislila. Znala sam te dečke iz viđenja---profil ljudi koje izbjegavam! Djeluju kao netko tko je pun kompleksa, pa se šepuri poput purana u svom kvartu, papa steroide, bilda, nosi zlatni lanac, kupi opasnog psa...i time šalje i daje jasnu poruku; "0pasan sam momak"!!! ----Takvih "opasnih" se ja ne bojim, jer su obično kukavice i slabići, a u suštini duše posjeduju neki kompleks koji nadomještaju opasnim psom, al izbjegavam ih gdje god mogu zato jer nemaju previše mozga u glavi, već samo bahatost i silu. Na veliku žalost takav profil dečki s takvim psima danas ima gotovo svaki zagrebački kvart.

Igra njihovih pasa je trajala, oni su hodali kroz park s rukama poput majmuna obješenih prema dolje, ja sam pričala na mobitel, a jedna divna mlada susjeda vraćala se iz grada sa svojim slatkim malim psićem. Nasmijala sam joj se i rekla da je presladak taj njen mješanac--mali terijer brkati bijeli sa smeđim flekama. Djevojka je morala proći kroz park da dođe do svoje kuće, ali nije prošla!!! Oba stafforda zaletjela su se na njezinog slatkog malog mješanca kojeg je vodila na vodilici za pse. Klanje je počelo!!!! Dva na jedan!!!!!!! Dva troduplo veća i krvoločnija psa, na jednog malog bezazlenog zavezanog na lancu-vodilici. Crno-bijeli stafford predatorski je zgrabio malog slatkog mješanca. Djevojka je pokušavala privući svog psa bliže lancem k sebi, ali stafford je baš kao što to radi pitbull zgrabio i nije puštao. Držao je njegov vrat i dio glave u zubima. Mali psić je cvilio, zavijao, zvao u pomoć...Užas!!!!!! Jeste li ikada čuli kako skviči svinja na klanju?????? E, tako i puno gore zvukove proizvodio je bespomoćan psić na sred dječjeg parka, a gazdarice ga nije mogla obraniti. Žuti stafford je obilazio i grizao malog psića sa strane. Gazdarica je pokušavala izvući glavu i vrat svog mješanca iz ralja crno-bijelog stafforda, ali nije mogla. Tek onda su bahati, nabildani momci lagano i vrlo smireno došli da zaustave krvoproliće u kojem se moglo vidjeti vrlo jasno da zapravo uživaju. Meni se srce sledilo, držala sam svoju kujicu u krilu, obje smo se tresle, moja prijateljica s kojom sam razgovarala na mobitel- čula je te strašne krikove i koljače pse čak preko mobitela. Stanari okolnih zgrada čiji balkoni gledaju na park su istrčali na balkone. Ja sam počela vikati na nabildane momke da svežu te svoje koljače, da ću policiju nazvati, da ih sram bilo...Plakala sam nemoćno, gledala nepravedan čin gdje jači kolju slabijeg i nedužnog, gdje netko tko poštuje propise i drži dobroćudnog i malenoga psa na vodilici plaća ceh za nekoga tko ne drži psa na vodilici, a ima monstruma, koljača za psa. Mrzila sam te momke koji su vrlo traljavo pokušavali odvojiti i zaustaviti svoje pse od krvoprolića. Malom mješancu nije bilo spasa. Staffordu nisu mogli otvoriti čeljust u kojoj mu je bila zaglavljena glava malog nedužnoga psića. Navodno ti krvoločni psi kada jednom zagrizu imaju tako građenu čeljust da jednostavno ne mogu pustiti, moraju pregristi do kraja da bi mogli otvoriti čeljust... Monstruozni čin je nekako završio, djevojka je s polu-mrtvim psom trčala veterinaru, a nabildani dečki su ostali u parku sa svojim psima. Nisu ih zavezali, nisu ih kaznili...Ja sam u suzama vikala na nabildane dečke da ih zavežu -da su koljači ...Oni su samo šutke gledali u mene. Nakon čitavog tog užasnog prizora nisu zavezali svoje pse, nisu imali za njih brnjicu, nisu ih čak niti kaznili, nisu čak niti otišli iz dječjeg parka... Samo su me gledali i slali su vrlo jasnu poruku...--"Mi se nikoga ne bojimo! Mi smo sila!! Mi smo jači od vlasti!!!!!!! Mi ovdje vladamo!"





Kao dijete odraslo u socijalizmu i domovinskom ratu šetala sam slobodno i bezbrižno gradom, djeca su se igrala sigurno u parkovima, a opasne američke pasmine pasa nisu postojale u našoj zemlji po dječjim parkovima, ni sa brnjicom, ni bez brnjice nije ih u opće bilo...U što smo se mi to pretvorili??? Po uzoru na koga????????

Danas našim parkovima šetaju nabildani iskompleksirani tipovi--vlasnici opasnih pasmina čiji će psi danas zaklati nečijeg ljubimca, a već sutra možda će priklati i vaše dijete u parku i to pred vašim očima, a vi nećete moći ništa!!!!!!!

Gdje je tu zakon??????? Postoji Pravilnik o opasnim pasminama (pas mora imati brnjicu, povodac i biti u pratnji punoljetne osobe, radno sposobne ...) Ovaj Pravilnik u RH nitko ne poštuje i očito nije dovoljan. Budući si pas sam ne može staviti brnjicu, zavezati se na lanac, krivi su vlasnici, a budući vlasnicima nitko ne može ništa, a kazne i sankcije ih ne plaše... jedino rješenje koje ja vidim je peticija za potpunu zabranu opasnih pasmina u RH. Molim sve koji se slažu da lajkaju ovaj tekst!